ISTANBUL (AA) - Član Demokratske stranke Joe Biden preuzeo je dužnost u Bijeloj kući nakon republikanca Donalda Trumpa, koji je izvršio strukturne i konjunkturne izmjene unutar američke vanjske politike. Biden, koji je na dužnost stupio nakon žestoke izborne utrke, suočava se s vrlo izazovnom agendom u vanjskoj politici. Palestinsko pitanje jedna je od najkritičnijih tema na vanjskopolitičkom planu novog predsjednika. Za razliku od Trumpovih oštrih odluka prema Palestini donesenih pod ekstremnim pritiskom izraelskog lobija, koji je vrlo moćan u američkoj politici, čini se da je do sada tokom Bidenovog mandata vladala relativno optimistična atmosfera prema Palestini. Međutim, ne bi trebalo zavarati optimistično okruženje i zaista ne možemo predvidjeti da će se odnosi Sjedinjenih Američkih Država (SAD) sa Izraelom i politika prema palestinskom problemu dramatično promijeniti. Prije nego što počnemo razmatrati politike nove američke administracije o palestinskom pitanju, prvo bismo trebali ocijeniti politike Trumpove administracije. U tom kontekstu, moramo započeti s onim što bi trebalo reći na kraju: Trumpova administracija slijedila je strategiju koja je jasno povećala tenzije oko palestinskog pitanja. Tri odluke koje je donijela Trumpova administracija bile su posebno kritične. Prva je odluka SAD-a da premjesti ambasadu u Izraelu iz Tel Aviva u Jerusalem. Ova odluka, koju se nijedan američki predsjednik ranije nije usudio donijeti, donesena je 6. decembra 2017. godine, kao rezultat napora Trumpovog zeta Jareda Kushnera, koji je bio u bliskoj vezi s izraelskim lobijem. Nakon odluke da prizna izraelsku deklaraciju o Jerusalemu kao "vječnoj prijestolnici", Trumpova administracija ohrabrila je i druge države da učine isto. Međutim, samo je nekoliko država do sada pozitivno odgovorilo na ovaj poziv premještanjem ambasada u Jerusalem. Ovom strateškom greškom, koja se ni dugoročno nije mogla ispraviti, zanemarena je ne samo osjetljivost potlačenog palestinskog naroda, već i osjetljivost svih muslimana. Ovom odlukom američka administracija ostala je bez takozvane "medijatorske" pozicije između Palestine i Izraela, kao i odnosa s Palestinom, jer je palestinska administracija odlučila prekinuti sve veze sa SAD-om kao odgovor na odluku o premještanju ambasade. Nakon toga, 10. septembra 2018. godine, Trumpova administracija odlučila je zatvoriti ured Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) u Washingtonu, koji je bio otvoren sve od 1994. godine. Odlukom Trampove administracije da Jerusalem prizna kao glavni grad Izraela, nada u dvodržavno rješenje također je umanjena. Druga je bila odluka Trumpove administracije u avgustu 2018. godine da obustavi svu pomoć agenciji Ujedinjenih naroda (UN) formiranoj za pomoć Palestincima (Agencija Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama - UNRWA). Iako je Trumpova administracija kao razloge za ovu odluku navela probleme s radom agencije, međunarodna javnost je takav postupak smatrala novom fazom američke podrške Izraelu. Nakon toga, Trumpova administracija ljutito je reagovala na odluku UNESCO-a (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, nauku i kulturu) da se Stari grad u al-Khalilu (Hebronu) proglasi palestinskim mjestom svjetske baštine. Kao rezultat ove odluke, SAD i Izrael odlučili su se povući iz UNESCO-a u januaru 2019. godine. Ova odluka, donesena prvenstveno radi smirivanja cionističkog lobija u SAD-u i Izraelu, protumačena je kao očigledna manifestacija populističke politike. Treći projekat je "Sporazum stoljeća" tadašnjeg predsjednika Trumpa, za koji je tvrdio da će zauvijek okončati izraelsko-palestinski sukob. Na konferenciji za medije s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom u januaru 2020. godine, Trump je objavio takozvani mirovni plan za okončanje sukoba. Međutim, korištenje iracionalnih izraza u projektu kao što su "administrativna kontrola Jerusalema pripast će Izraelu", "Palestinci će dobiti samo dio teritorija istočno od Jerusalema" te da neće imati vojsku pokazalo je da je plan prevashodno služio izraelskom ekspanzionizmu. Ovu inicijativu, na kojoj je Kushner ponovo djelovao iza kulisa, međunarodna zajednica je doživjela kao "izdaju stoljeća", uprkos tome što ju je američka vlada prikazala kao dobronamjeran plan. U međuvremenu, primijećeno je da neki akteri, svjesno ili nesvjesno, razdvajaju palestinsko pitanje i Jerusalem i smatraju ih kao dva zasebna pitanja, što služi samo izraelskom ekspanzionizmu. Kao rezultat toga, moramo jasno naglasiti da se palestinsko pitanje i status Jerusalema ne mogu posmatrati odvojeno. S druge strane, čini se da je stajalište koje je do sada pokazala administracija Bidena u vezi s palestinskim pitanjem relativno optimistično. U tom je kontekstu, iako je tek preuzeo mandat, Bidenova najava da će poduzeti napore u pravcu dvodržavnog rješenja između Palestine i Izraela i da će biti obnovljena pomoć prekinuta tokom Trumpovog mandata, presudna za ponovnu uspostavu odnosa. U stvari, palestinski predsjednik Mahmoud Abbas izjavio je da bi se odnosi između dviju država mogli normalizovati ako Bidenova administracija ispuni svoja obećanja o palestinskom pitanju. Odluka Bidenove administracije da Palestini prošlog mjeseca osigura 15 miliona dolara za borbu protiv pandemije COVID-19, kao i 75 miliona dolara ekonomske i razvojne pomoći Zapadnoj obali i Gazi te 150 miliona dolara za UNRWA-u ovog mjeseca, mogu se smatrati prvim korakom ka normalizaciji bilateralnih odnosa. Nadalje, izjava u izvještaju američkog State Departmenta o ljudskim pravima za 2020. godinu, koja kaže "historijska je činjenica da je Izrael okupirao Zapadnu obalu, Gazu i Golansku visoravan...", također bi se mogla smatrati dijelom faze normalizacije odnosa. Osim toga, sastanak s palestinskim predsjednikom Abbasom bio bi najvažniji korak koji bi Bidenova administracija mogla poduzeti s ciljem normalizacije američko-palestinskih odnosa. Otvaranje barem konzulata za Palestince u istočnom Jerusalemu, ponovno otvaranje ureda PLO-a u Washingtonu, kao i aktivni diplomatski napori prema dvodržavnom rješenju, također su ključni za obnavljanje odnosa. Također, na Izrael se mora izvršiti pritisak da poništi odluku o UNESCO-u (proizvod strogo populističkog stava), poveća finansijsku pomoć UNRWA-i i Palestini te prestane sa ilegalnim jevrejskim naseljima. Samo pod ovim okolnostima moglo bi doći do realne agende za rješavanje palestinskog pitanja. U saopćenju o palestinskom pitanju nedugo nakon stupanja na dužnost, Bidenov državni sekretar Antony Blinken rekao je da će nova administracija nastaviti priznavati Jerusalem kao glavni grad Izraela. Blinken je također govorio i protiv odluke Međunarodnog krivičnog suda (5. februara 2021.) da je ovaj sud nadležan za zločine počinjene u Gazi, Zapadnoj obali, Istočnom Jerusalemu i drugim palestinskim teritorijama. Obje ove izjave impliciraju da Bidenova administracija ne želi ugroziti svoje odnose s Izraelom i da neće u potpunosti ispuniti svoje obaveze oko palestinskog pitanja. Nadalje, podsjećajući na Bidenovu izjavu iz 2013. godine, kao Obaminog potpredsjednika, kada je rekao "da nije bilo Izraela, morali bismo ga izmisliti kako bismo bili sigurni da su naši interesi zaštićeni", moramo ograničiti očekivanja od Bidenove ere oko palestinskog pitanja. Kao zaključak, budući da su strateški odnosi SAD-a s Izraelom i njihov odnos prema palestinskom pitanju državna politika koja nadilazi vladajuće administracije, ne bismo trebali očekivati radikalni zaokret tokom Bidenovog mandata. Odluka Trumpove administracije o premještanju američke ambasade u Jerusalem, koju također zagovara i Bidenova administracija, posebno je značajan pokazatelj u tom smislu. S druge strane, predviđa se da će tvrd stav zauzet protiv Palestine za vrijeme Trumpovog mandata biti ublažen tokom Bidenovog predsjedavanja, te da će se američko-palestinski odnosi, barem djelimično, vratiti na nivo od prije Trumpa. Nedavni postupci Bidenove administracije o slanju finansijske pomoći Palestini i obnavljanju pomoći obustavljene za vrijeme Trumpovog mandata, bude nadu u normalizaciju. Stoga, za vrijeme Bidenovog mandata, svakako postoji oprezni optimizam u pogledu američko-palestinskih odnosa i palestinskog pitanja. *Mišljenja izražena u ovom članku pripadaju autorima i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Anadolu Agency (AA). (Članak je izvorno objavljen na turskom jeziku pod naslovom: "Biden döneminde Filistin meselesini ne bekliyor?". S turskog na engleski preveo Can Atalay) [AA, 26 April 2021]